Isprazne te ljudi, događaji, stvari i onda ponekad kada ostaneš sam osjećaš se kao neka potrošena roba, kao neki ispražnjeni tetrapak
Isprazne te ljudi svojom banalnošću, razgovorima u kojima nema dubine, tračevima koji ništa ne znače i pitaš se kako si se mogao prepustiti svemu tome, kakvu si utjehu u tome mogao pronaći kada si nakon svake seanse izgledao sve izgubljeniji, umorniji i opterećeniji.
Isprazne te ljudi svojim dvosmilenim izjavama, dvostrukim igrama, skrivanjima iza nečega što nisu, pa se na kraju pitaš je gdje prošlo tvoje vrijeme i čime si sve napunio svoj um. Računaš da ti se ništa loše ne može dogoditi od toga da svašta čuješ, svašta vidiš i doživiš ali na kraju shvatiš da si ostao kontamiran tonama negativnosti koje su s drugih prešle na tebe i koje su se raširile tvojim obrascima razmišljanja i osjećanja.
Isprazne te ljudi i poželiš se povući negdje na osamu, negdje gdje ti nitko neće govoriti kako trebaš živjeti, gdje nitko neće analizirati tvoj život kao neki psiholog, krojiti tvoja pravila, zabadati nos u tvoju intimnost. Poželiš se odmaknuti od svega i svih i uživati u svijetu svoje samoće, neposrednosti, iskrenosti, jednostavnosti, topline, bez ikakve potrebne da se pred nekim pretvaraš, glumiš, ponižavaš i omalovažavaš.
Nemoj se predavati osjećaju besmisla, besciljnosti samo zato što tako žive i drugi, pa pomisliš da i ti trebaš tako živjeti. Izaberi svoj put i slijedi ga. Nemoj da te netko zarobi svojim besmislenim pričama koje se vrte u krug i koje na kraju bude samo tvoje negativne osjećaje. Odmakni se od ljudi koji te prazne a približi onima koji ispunjavaju tvoju dušu, daju ti snagu za novi dan. Vidjet ćeš koliko će to promijeniti tvoj život.
