Pročitajte obavezno! Kamo sreće da muslimani danas drže do emaneta kao što su to nekada činili
U Siriji postoji tržnica koja nosi naziv Tržnica ”Midhat-paša”. Osnovana je 1878. godine i dobila je ime po tadašnjem namjesniku Damaska, Midhat-paši. Poznata je još i kao ”Duga tržnica” i nalazi se u starom dijelu Damaska, paralelno sa poznatom tržnicom ”Hamidiya”.
Nekada je bilo uobičajeno da muslimani koji su išli na hadž i na tom putu prolazili kroz Siriju, ostavljaju vrijedne stvari, novac i zlato, kao emanet u bilo koji dućan u toj tržnici. Naime, musliman koji nije iz Sirije, a prolazio je kroz Siriju, odnosno Damask, svratio bi u jedan od dućana i ostavljao svoj novac i zlato kod vlasnika dućana, a kada bi se vraćao sa hadža uzimao bi emanet koji je ostavio u dućanu, i nastavio putovanje i povratak u svoju zemlju.
Tako je jedanput u Damask došao jedan musliman izvan Sirije noseći u ruci crvenu kesu. Zaustavio se kod jednog dućana i zamolio vlasnika dućana da mu pričuva crvenu kesu i novac u njoj dok se ne vrati sa hadža. Vlasnik dućana je pristao nakon što je provjerio i potvrdio da se u kesi nalazi tri hiljade dirhema.
Nakon nekoliko mjeseci čovjek se vratio sa hadža i otišao u dućan, ali nije pronašao vlasnika. Radnici su mu rekli da je vlasnik kod kuće i da će brzo doći. Nakon što je vlasnik došao u dućan čovjek ga je zamolio da mu vrati novac koji mu je ostavio u amanet. Vlasnik je upitao: ”Koliko novca si ostavio kod mene?” Čovjek je odgovorio: ”Tri hiljade dirhema.” Zatim ga je upitao kako se zove, na šta mu je čovjek rekao: ”Zovem se tako i tako, zar me se ne sjećaš?” No, vlasnik dućana je nastavio sa svojim pitanjima, pa ga je upitao kojeg dana i datuma je ostavio svoj novac kod njega i u kakvoj kesi je bio novac. Kad mu je čovjek rekao koji dan je bio i u kakvoj kesi je ostavio svoj novac, vlasnik dućana mu je rekao: ”Sačekaj malo.”
Zatim je naredio radnicima da donesu čovjeku ručak i zamolio ga da sačeka dok on obavi važan posao. Čovjek je dugo vremena sjedio u dućanu a vlasnik se nije vraćao. No, nakon dugog čekanja, vlasnik se pojavio noseći crvenu kesu sa tri hiljade dirhema. Čovjek je prebrojio svoj novac i kad se uvjerio da je sve u redu, zahvalio se vlasniku dućana i otišao.
I dok je hodao tržnicom ugledao je nešto čudno. Kako bi se uvjerio u istinitost onoga što je vidio ušao je u dućan. Kad je ušao i nazvao selam, vlasnik dućana ga je odmah prepoznao i donio je crvenu kesu sa tri hiljade dirhema, rekavši: ”Brate, evo vraćam ti emanet koji si mi povjerio.”
Čovjek je bio iznenađen i zatečen, pa je vlasniku dućana ispričao šta mu se dogodilo i kako je ušao u pogrešan dućan, ali mu je vlasnik tog dućana donio tri hiljade dirhema u crvenoj kesi i ni jednog trenutka nije posumnjao u njegove riječi da je baš njemu povjerio novac.
Zatim su zajedno otišli u taj dućan i pitali vlasnika zašto je dao čovjeku novac koji nije ostavio kod njega, a on im je odgovorio: ”Allaha mi, ja ovog čovjeka ne poznajem i bio sam ubijeđen da mi nije povjerio nikakav emanet, ali sam vidio da je iskren u svom govoru te da je stranac u ovoj zemlji, pa sam se bojao, ako mu ne predam njegov emanet, da će otići tužan i razočaran i da će pričati svojoj porodici kako mu je ukraden emanet u Šamu, pa će se pronijeti loš glas o cijelom Šamu, a ne samo o osobi koja je ukrala i pronevjerila tuđi emanet. Pošto kod sebe nisam imao više od petsto dirhema u gotovini, otišao sam i prodao neku robu za hiljadu dirhema, zatim sam od prijatelja posudio hiljadu i petsto dirhema i tako namirio na tri hiljade kako bi ovome čovjeku mogao vratiti njegov emanet.”
Kamo sreće da muslimani danas drže do emaneta kao što su to nekada činili, jer postojanje emaneta je dokaz postojanja iskrenog vjerovanja i iskrenih vjernika, a tamo gdje nema emaneta, nema ni imana, a kad nema imana, nema ni pravednosti, a kad nema pravednosti onda nema ni sigurnosti u državi i društvu.
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Saff
