Ono što je za vas kraj, o ljudi egoizma puni, za nas je početak tek. Mi ćutimo, ne zaokuplja nam pažnju svijet ovaj niti prolaznost njegova. Srca nam Voljenom streme, a boli i plaču provodimo vrijeme. Ljubav ime ima. Njeno ime TUGA jeste.
Ljubav i nadimak ima. Bol je nadimak njen. Njome srca naša ljubav iskazuju, vjernost Voljenom dokazuju. Ljubav i prezime ima. Smrt je prezime Njeno. To je čas zbliženja.
To je trenutak svih naših želja ispunjenja. A želja drugih nemamo, sem s Voljenim zbliženja. Tamo gdje vrijeme prostor sve stoji, gdje tuga, bol smrt ne postoji. Gdje ega nema, na poljanama gdje Ljubav iz srca sabljom patnje probodenih ruže Ljubavi cvjetaju.
Ono što je vama kraj, nama početak tek je. Početak Života stvarnog, bez boli, smrti i tuge. Teško je voljeti, razdvojen od Voljenog biti, svoju Ljubav poput žeravice u stisnutoj šaci kriti. Smrt je ta koja patnju prekida, kojalance boli sa srca kida.
O Smrti, piće rajsko, željni smo da te kušamo, da napokon ode Ljubavi slušamo. Uzdahe krvave iz grudi puštamo, o Smrti dođi da te kušamo!
