Skamenjeni u momentu seksualnog odnosa
Grad Pompei je bio simbol propalog Rimskog carstva, u njemu je pokvarenost i nemoral bio dostigao najviši vrhunac. Činili su sve vrste nemorala a najviše su činili nemoral, kojeg je činio Lutov, a.s., narod, to jest – općili su muškarci sa muškarcima a žene sa ženama, pa je zbog toga i njihov nestanak bio sličan nestanku Lutovog, a.s., naroda. Pompei je uništen izbijanjem vulkana koji se zove Vesuvius. Vulkan Vesuvius je simbol Italije, naročito provincije Napulj, iako je miran već skoro dvije hiljade godina, italijani ga još uvijek nazivaju „Brdo opomene”, što nije nimalo slučajno.
Nesreća i kazna koja je pogodila Lutov narod, Sodomu i Gomoru (naziv koji se koristi za mjesta u kojima je živio Lutov narod), je dobrim djelom slična nesreći i kazni kojom je pogođen Pompei. Žestina lave, toplote i prašine vulkana Vesuvius koji je proključao prije skoro dvije hiljade godina je progutala Pompei. Kazna je bila tako brza i iznenadna, da je zadesila ljude dok su oni radili ono što su radili i Allah, subhanehu we te’ala, ih je takve skamenio i ostavio do dan danas nepromjenjene, kao primjer i opomenu nama. Izgledaju tako kao da im je vrijeme stalo, nimalo promjenjeni. Arheolozi su pronašli puno skamenjenih tijela u različitim situacijama, tako je naprimjer pronađena familija koja je u tom momentu zajednički objedovala. U takvom stanju ih je Allah, subhanehu we te’ala, skamenio i ostavio u potpunosti nepromjenjene. Također jedan primjer kako pekar u stojećem stanju vadi kruh iz pekare, također skamenjen.
A najviše je pronađeno tijela koja su skamenjena u momentu dok su imala seksualni odnos ili odmah nakon seksualnog odnosa. Najinteresantnije u ovom svemu jeste što su su ta tijela uglavnom istog spola, to jeste ili dva muškarca ili dvije žene, skamenjeni u momentu seksualnog odnosa. Na obali, uz samo more, na površini od 10 kvadratnih metara, pronađeno je 30 tijela koja su skamenjena prilikom zajedničkog seksualnog odnosa. Pronađena su također tijela od mladih dječaka i djevojčica. Historičari su zapisali da je grad Pompei bio oaza razvrata i uživanja u Rimskoj državi. Samo najbogatiji su mogli doći na to mjesto, najbogatiji Rimljani su išli tamo i ostajali bi po neko vrijeme radi razvrata i uživanja. Po tadašnjim standardima Pompei je bio najluksuznije mjesto u rimskoj državi. Po čitavom gradu su bili bordeli, čiji je broj teško utvrditi, na vratima bordela visili su muški spolni organi.
Arheolozi i istoričari o gradu Pompei
Dok su bili zaokupljeni u najnemoralnijem činu što ljudski razum može zamisliti, Allah, subhanehu we te’ala, ih kaznio kaznom kakvom samo On, subhanehu we te’ala, može kazniti. Čitav grad je zbrisan u jednom jedinom momentu, tako da niko nije umakao ovoj kazni. Niko od njih nije ni slutio da će u tren oka biti svi uništeni, ali ne samo to, oni su uništeni i ostavljeni da posluže kao primjer i opomena ljudima danas. Arheolozi i istoričari su utvrdili da se ovaj događaj zbio 79 godine nove ere. Skoro 1700 godina je ovaj grad bio prekriven ostatcima lave. Njemački arheolog Johann Joachim Winckelmann, počinje po prvi put 1748 otkopavati ovaj uništeni grad. Kroz devetnesti i dvadeseti vijek, vršena su još neka iskopavanja ali zbog velikog troška nije puno otkopano.
Od zadnjih nekoliko decenija pa sve do danas arheološki timovi još uvijek bez prekida kopaju. Trenutno još tri petine ovog grada leži ispod ostataka lave. Nauka je još uvijek zapanjena činjenicom da su tijela ostala skamenjena u identičnom obliku i položaju u kojem su se tada nalazila.
“Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja. Zašto oni ne putuju po svijetu da vide kako su završili oni prije njih, koji su bili jači od njih? – Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve može. Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.” (Al-Fatir 43-45)
