Prema saznanjima do kojih je došlo Vijeće za fetve, oni koji su išli na Turabijeve seanse, ne samo da nisu izliječeni, već su i prevareni
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na Drugoj redovnoj sjednici održanoj u Sarajevu dana 11. redžeba, 1432./ 13. juna, 2011. god „izrazio zabrinutost pojavom i promoviranjem nadriljekarstva u Bosni i Hercegovini” te predložio Vijeću za fetve da održi vanrednu sjednicu i razmotri to pitanje radi donošenja fetve i jasnih stavova.
Na temelju toga, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je održalo vanrednu sjednicu u srijedu 13. redžeba, 1432./ 15. juna, 2011. god. pod predsjedavanjem reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, vrhovnog muftije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uz učešće članova Vijeća: zamjenika reisu-l-uleme hfz. Ismeta Spahića, muftija banjalučkog Edhema Čamdžića, bihaćkog Hasana Makića, goraždanskog Hameda Efendića, mostarskog Seida Smajkića, sarajevskog Husejina Smajića, travničkog Nusreta Abdibegovića, tuzlanskog Husejna Kavazovića, zeničkog Ejuba Dautovića i vojnog muftije Ismaila Smajlovića te je nakon razmatranja ovog pitanja usvojilo prijedlog fetve koju je napisao fetva-i emin dr. Enes Ljevaković u kojoj se kaže:
– Na temelju Časnoga Kur'ana i Sunneta Allahovog Poslanika, a.s., a nakon uvida u izjave nadriljekara-iscjelitelja Mekkija Turabija i načina na koji on vrši svoje iscjeliteljske seanse, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zaključuje da se radi o neprihvatljivom djelovanju. Nadriljekarstvo je šerijatski zabranjeno (haram), odlazak nadriljekaru na iscjeliteljsku seansu je, također, šerijatski zabranjeno djelo kao i svaki vid pomoći, saradnje, promoviranja i promicanja takve i sličnih aktivnosti kojima se obmanjuju lahkovjerni ljudi, manipulirajući njihovim željama i potrebama.
Temeljem gore donesene fetve, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini donosi slijedeće zaključke i zahtjeve:
Pojava Mekkija Turabija i njegovo djelovanje u Sarajevu, a time i u Bosni i Hercegovini, šerijatski je zabranjeno (haram), pa se ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan savjetuje da se klone ovog harama.
Prema saznanjima do kojih je došlo Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, oni koji su išli na Turabijeve seanse nisu izliječeni i osjećaju se prevarenim.
Prošlogodišnje Turabijeve seanse u Sarajevu narušile su ugled i nanijele moralnu štetu Bosni i Hercegovini jer je Mekki Turabi uzimao našu zemlju kao primjer uspjeha njegovog nadriljekarstva.
Prema tome, Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zahtijeva od nadležnih organa vlasti, medicinske struke i znanstvene javnosti da zaustave obmanu i sramotu koja se nanosi našem društvu pojavom i djelovanjem nadriljekara Mekkija Turabija.
Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zahtijeva od domaćina i pokrovitelja nadriljekarstva preko osobe Mekkija Turabija da odustanu od ovog, po opće duhovno i duševno stanje društva, štetnog djelovanja sa nesagledivim posljedicama.
Ova fetva sa rečenim zaključcima i zahtjevima ima se pročitati u svim džamijama u domovini i dijaspori sa minbera u petak, 15. redžeba, 1432. / 17. juna, 2011. godine.
Svemogući Allahu, osnaži nas da budemo i ostanemo na Pravom putu!
Sveznajući Allahu, pouči nas da lijek tražimo i nađemo ga na način s kojim si Ti zadovoljan!
Milostivi Allahu, omili nam halal, a udalji nas od harama! Amin! (www.rijaset.ba)
Zakletva kao podsticaj na neko djelo
Ako jedna osoba zakune drugu osobu da nešto uradi ili ne uradi, i ova to ne izvrši, da li se to smatra kršenjem zakletve, i ako jeste ko je dužan učiniti keffaret (iskup)?
Šejh Abdulaziz ibn Abdullah el-Baz
Onaj ko se zakune da će nešto uraditi (ili ostaviti), i prekrši zakletvu, dužan je učiniti keffaret (iskup), na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Tako mi Allaha, ja se nekada zakunem da ću nešto uraditi, a onda uvidim da je neka druga stvar bolja od toga, pa se iskupim za svoju zakletvu i učinim ono što je bolje.” U drugom hadisu se kaže: ”Ko se zakune da će nešto uraditi, a zatim uvidi da je nešto drugo bolje od toga, neka učini ono što je bolje i iskupi se za svoju zakletvu.” Uzvišeni Allah u Kur'anu veli: ”Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujete kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.” (Prijevod značenja, El-Maide, 89.). Ako jedna osoba kaže drugoj osobi: Allaha mi, ostat ćeš kod mene na konaku; Allaha mi, uzet ćeš ovaj novac, i sl., i ona to ne prihvati, to će se smatrati kršenjem zakletve i dužnost je onoga ko ji se zakleo (prve osobe) da se zbog toga iskupi na način kako je to pojašenjeno u ajetu. Zbog toga, kada je zakletva u pitanju, treba biti maksimalno oprezan i upotrebljavati je samo onda kada postoji opravdan razlog za to. (www.binbaz.org).
Nagradne igre putem dnevnih novina
Selam! Moje pitanje je vezano za nagradnu igru Avaza koja je u toku, kakav je stav islama po tom pitanju?
Esselamu alejkum! Ako neko kupuje novine samo zato da bi učestvovao u igri, onda je to jedna vrsta igre na sreću uz učešće učesnika, u kojoj neki dobijaju, a većina gubi, isključivo na temelju lutrije, što nije dozvoljeno. A ako osoba inače kupuje dotičnu novine, bez obzira da li se u njoj objavljivali nagradni kuponi kojima se učestvuje u izvlačenju nagrada, onda nije zabranjeno, već se eventualna nagrada tretira kao poklon nekim čitaocima od strane dotične novine. Dakle, zavisi od namjere prilikom kupovine novine. Ako osoba nije kupovala dotičnu novinu prije organiziranja nagradne igre, očito je da je njena namjera učešće u igri uz participaciju učesnika od jedne KM koliko košta novina, a takva igra nije dozvoljena.
Igranje bilijara, pikada, stonog fudbala u islamskm centrima
Esselamu alejkum, cijenjeni profesore Ljevakoviću! Praksa velikog broja islamskih centra na Zapadu jeste da se u prostorijama centara nalaze stolovi za bilijar, stoni fudbal, kao i da se igra pikado i sl. Postoji nekoliko motiva kojim se rukovode islamski centri u opravdavanju ove prakse, a vjerujemo da su ova dva najbitnija:
1. Ovakve vrste zabave će privući značajan broj omladine u prostorije islamskog centra. Jer, ukoliko im se nešto ovakvo ne pruži u centrima, oni će to tražiti u raznim kafićima, diskotekama, salonima zabavnih igara… Na taj način će rjeđe posjećivati isl. centare, a s tim i imati i manju mogućnost dolaska u kontakt sa osobama koje više drže do islama.
2. Od korištenja ovih zabavnih igara islamski centar može imati finansijsku korist. Najčešći način korištenja ovih igara jeste kupovanje žetona, a opet najčešće žeton kupuje onaj ko izgubi partiju ili onaj ko izaziva pobjednika. Ovdje je potrebno vrlo jasno naglasiti da niko od učesnika ne ostvaruje nikakvu materijalnu dobit od pobjeda koje ostvari.
Slobodni smo pretpostaviti da se ovdje ne radi o igrama na sreću jer je prije svega za ostvarenje pobjede potrebno znanje ili umijeće. Takorder, kao posljedica igranja…
Saff.ba
