I časne sestre su držale robove: Katolički redovi u Americi žele okajati robovlasničku prošlost

688 0
Preporuči tekst

Pregledam zapise crkava već nekoliko godina i takva usputna okrutnost vjerskih vođa i dalje me zapanjuje

Časne sestre koje su osnovale elitnu akademiju u Washingtonu također su vodile “subotnju školu, besplatnu za sve mlade djevojke koje žele učiti – uključujući i robinje, u vrijeme kada javne škole maltene nisu postojale, a podučavanje robova da čitaju bilo je ilegalno”, bilo je navedeno u zvaničnoj historiji škole koja se nekoliko godina mogla pročitati na školskom sajtu.

Ali kada je nova historičarka počela prebirati po zapisima i bilješkama samostana prije nekoliko godina, nije pronašla nijedan dokaz da su časne sestre zaista podučavale porobljenu djecu. Umjesto toga je otkrila da su same sestre posjedovale najmanje 107 robova, odraslih muškaraca, žena i djece, i da su ih prodavale kako bi otplatile dugove i finansirale širenje škole i izgradnju nove kapele.

“Ne preostaje nam ništa drugo osim da se riješimo porodice crnaca”, napisala je 1821. godine upravnica samostana Agnes Brent, pošto je odobrila prodaju jednog para robova i njihovo dvoje djece. Žena je za samo nekoliko dana trebalo da se porodi.

Pregledam zapise crkava već nekoliko godina i takva usputna okrutnost vjerskih vođa i dalje me zapanjuje. Ja sam crna novinarka i katolikinja. A ipak sam odrasla ne znajući ništa o časnim sestrama koje su kupovale i prodavale ljudska bića.

Moje izvještavanje o Univerzitetu Georgetown u Washingtonu koji je zaradio prodavši više od 200 robova skrenulo je pažnju na odnos univerziteta prema ropstvu. Ali na ropstvu je također zasnovan razvoj brojnih savremenih institucija, čak i crkava i vjerskih organizacija. Historičari navode da su skoro svi redovi katoličkih časnih sestara osnovani u SAD-u do kraja dvadesetih godina 19. vijeka posjedovali robove.

Danas se veliki broj katoličkih časnih sestara smatra šampionkama socijalne pravde, a neke razvijaju okvire koji drugim institucijama služe kao uputstva kako da okaju učešće u američkom sistemu ropstva.

Časne sestre i drugi zvaničnici Pripremne škole Georgetown organizirali su diskusije i službe. Religiozni Svetog srca, red koji je posjedovao oko 150 robova u Louisijani i Missouriju, pronašao je desetine potomaka ljudi koje je nekada posjedovao kao robove i pozvao ih na memorijalnu ceremoniju.

“Nije se radilo samo o osvješćivanju prošlosti”, kaže sestra Caroline Osijek iz Društva Svetog srca SAD/Kanada. “Razmišljali smo šta sada uraditi sa tim.”

Neke časne sestre izrazile su nelagodnost povodom odluke da se prošlost otkrije.

Sestra Irma L. Dilard, Afroamerikanka i pripadnica Religioznih Svetog srca, navela je da su neke bele časne sestre oklevale da se bave ovom temom iz straha da ne budu “posmatrane kao rasisti”.

Ona je pohvalila korake koje je njen red preduzeo, ali se nada da će biti učinjeno još toga. Sestra Irma bi voljela da historija držanja robova bude uključena u program škola koje ovaj red vodi, ali je malo onih koje su javno priznale istinu o svom porijeklu i korijenima. “Izbjelili smo našu istoriju.”

Ta historija je velikim dijelom isparila iz kolektivne svijesti, pa čak i među tri miliona crnih katolika koji čine tek tri posto svih katolika u SAD.

Katolička crkva je u prvim decenijama američke republike uspostavila uporište na Jugu. Nije bilo neobično da svećenici i časne sestre odrastaju u porodicama koje drže robove, a brojni crkveni redovi oslanjali su se na robovski rad, navode historičari. Kada su žene odlazile u samostane, neke od njih sa sobom su vodile i svoje robove. Škole nekih redova su čak naplaćivale školarine u robovima.

Mary Evens, autorica knjige Uloga časnih sestara u Americi 19. vijeka, otkrila je da je sedam od prvih osam katoličkih redova osnovanih u SAD-u posjedovalo robove do kraja dvadesetih godina. Joseph Manard nedavno je utvrdio da je i osmi red posjedovao robove neko vrijeme.

Neke časne sestre su se pojavno protivile ropstvu, dok su druge govorile kako ne žele prodati ljude koje posjeduju, ali dr Manard i drugi istraživači otkrili su da su finansijske potrebe uglavnom rješavale bilo kakvo oklijevanje da se trguje ljudima.

“Uprkos mojoj odbojnosti prema posjedovanju crnačkih robova, možda ćemo morati kupiti neke”, napisala je 1822. godine Roze Philipin koja je osnovala Društvo Svetog srca u SAD-u. Godina dana kasnije, red je kupio prvog roba. Ubrzo su i drugi samostani učinili isto.

Red časnih sestara iz Kentuckyja bio je među prvima koji su se željeli iskupiti. Sestre tog reda 2000. godine su sa pripadnicama dva druga reda upriličile molitvu i službu na kojoj su se zvanično izvinile za držanje robova. One su, također, 2012. godine na groblju gdje je sahranjen veliki broj ljudi koji su držani kao robovi podigle spomenik.

“Njihov doprinos je ignorisan”, kaže sestra Theresa Knabel koja je istraživala historiju reda i kontaktirala s potomcima. “Morale smo saznati ko su oni bili, kako su se zvali, kakve su bile njihove priče i da ih učinimo vidljivima.”

Roselyn Chanier, Afroamerikanka iz Atlante koja se bavi softverskim razvojem, saznala je da je njene pretke posjedovao red Religioznih Svetog srca kada je s njom stupila u kontakt sestra Maureen Checoin koja je istraživala historiju reda i identificirala desetine potomaka.

Roselyn je prestala odlaziti u crkvu prije mnogo godina, ali su neki njoj bliski ljudi i dalje vjernici. Kada su saznali da su njihove pretke posjedovale časne sestre, to ih je iznenadilo, ali nije uzdrmalo njihovu vjeru, kaže Roselyn.

To ne iznenađuje prečasnog Gregoryja Chisolma, crnog svećenika iz Harlema. On je vodio nebrojeno razgovora o katolicima koji su držali robove, i ti razgovori su, istina, uvijek bili bolni, ali je malo crnih ljudi zaista iznenađeno rasizmom u crkvenim redovima. Stariji ljudi još uvijek pamte segregaciju u crkvama, kaže Chisolma.

“Čitava stvar otkriva načine na koje nas je religija iznevjerila na neki način”, kaže on i dodaje da su pokušaji crkve da osvijesti prošlost ohrabrujući. “Teško je. Naporno. Ali je dobro. To je način da se naša crkva obnovi i to mora biti. Ona mora biti obnovljena.”

(TBT, NYT)


Preporuči tekst

Related Post