Strah od Allaha bolji je od nade dok je čovjek zdrav
Prenosi se da je Fudajl ibn Ijad rekao: ”Kada bi islamski učenjaci imali malo više samopoštovanja, kada bi istinski bili privrženi vjeri, kada bi uvažavali nauku i stavili je na onaj stepen na koji ju je Allah stavio, pred njima bi bili ponizni i najveći silnici, a mase bi ih bez pogovora slijedile. Međutim, oni su zloupotrijebili svoje znanje i zvanje i profanizirali islamsku nauku, koristeći je kao sredstvo za ostvarivanje dunjalučkog bogatstva, pa su time navukli na sebe narodni gnjev i klevetu.”[1]
Rekao je također: ”Strah od Allaha bolji je od nade dok je čovjek zdrav, a kada mu se smrt prikuči, onda je bolje da prevagne nada nad strahom.”[2]
Upitan o suštini i mudrosti isposništva i odricanja od dunjaluka (zuhd), odgovorio je: ”Mudrost isposništva krije se u dvije Allahove riječi u ajetu: ”Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dāde.” (El-Hadid, 23.)[3]
Govorio je: ”Allaha mi, nije ti dozvoljeno da nepravedno uznemiravaš psa i svinju, a kamoli muslimana.”[4]
Govorio je također: ”Jadni čovječe, veliki si griješnik, a vidiš sebe kao dobročinitelja, neznalica si, a smatraš se učenjakom, titiz si, a smatraš se plemenitim i darežljivim, životni rok ti je kratak a nada duga.”[5]
Rekao je: ”Pet je znakova nesreće i stradalništva: tvrdoća srca, oko teško na suzi, manjak stida, pohlepa za dunjalukom i duga nada.”[6]
Govoreći o lijepom i lošem ahlaku, rekao je: ”Draže mi je da se družim sa griješnikom lijepog ahlaka, nego sa pobožnjakom lošeg ahlaka. Griješnik koji je lijepog ahlaka, omiljen je među ljudima, a pobožnjak koji je lošeg ahlaka, težak je ljudima i ljudi ga ne vole.”[7]
Jednom prilikom je kazao: ”Najveći lažov je onaj koji se stalno vraća na određeni grijeh, najveći neznalica je onaj koji se hvališe svojim dobročinstvom, najučeniji čovjek je onaj koji se najviše Allaha boji. Čovjek neće upotpuniti svoje vjerovanje dok vjeri ne dadne prednost nad strastima, a čovjek neće biti upropašten dok strastima ne dadne prednost nad vjerom.”[8]
Na pitanje kako je i kakvo je njegovo stanje, Fudajl ibn Ijad, odgovorio je: ”Kakvo stanje će biti kod onoga ko ima mnogo grijeha a malo znanja, čiji život je skoro prošao a on za putovanje sa dunjaluka nije pripremio poputninu.”[9]
Kada su Fudajla ibn Ijada pitali šta je to uljudnost i lijep edeb, odgovorio je: ”Vrhunac uljudnosti je u dobročinstvu prema roditeljima, u halal nafaki, u udjeljivanju imetka u ime Allaha, u lijepom ahlaku, u plemenitosti prema braći muslimanima i u gledanju svoga posla.”[10]
[1] Et-Tezkire el-hamdunijje, II/96.
[2] Ibid., III/136.
[3] Et-Tezkire el-hamdunijje, I/225.
[4] Es-Sijer el-e'alam en-nubela’, VIII/428.
[5] Ibid., VIII/440.
[6] Er-Risala el-kušejrijje, str. 108.
[7] Siradžul-muluk, str. 253.
[8] Es-Sijer el-e'alam en-nubela’, VIII/427.
[9]Ibid., VIII/440.
[10] Zuhd el-kebir, br. 150.
Saff
