Noć provedena na ulici u iščekivanju poboljšanja zdravlja svog sina…
Ovaj slučaj spominje jedan od čuvenih alima Sirije, šejh Abdulhadi Bedle, imam velike džamije u Halebu. Šejh Abdulhadi spominjući vrijednost sadake, spomenuo je događaj koji se desio lično njemu. „Nakon što sam se oženio, Allah me je počastio sinom. Međutim, naša roditeljska radost nije dugo trajala, Allah je dao da nam sin oboli od teške bolesti koja je napadala njegovo slabašno tijelo. Nakon nekog vremena, doktori su bili digli ruke od njega, u bolnici su ga držali samo radi održavanja na životu. Njegovo stanje se pogoršavalo iz dana u dan, a naša tuga je bila sve veča i veča, nadam se da shvatate šta znači kad nekome prvo dijete umire pred očima roditelja.
Jedan od bliskih mi prijatelja, uputio nas je jednom specijalisti. Kad smo mu donijeli dijete, bilo je u jako lošem stanju, veoma jaka temperatura koju nismo mogli da spustimo, nagrizala je njegovo tijelo i moždane ćelije. Kad ga je doktor pregledao, rekao nam je, ako dijetetu se do jutra ne spusti temperatura, da bi moglo umrijeti. SubhanAllah, u kojim je samo mukama bio. Vratili smo se kući, tako nas je doktor savjetovao, da se malo odmorimo i smirimo, ali kako da se smirimo?
Legli smo spavati, žena mi je popila neke tablete za spavanje, ustao sam u neka doba noći i klanjao noćni namaz. Sjedio sam pored prozora i gledao u mjesec, moje misli bile su sa mojim sinom. Uzeo sam kaput i izašao na ulicu, lutao sam pustom ulicom, nisam znao šta da radim. Dok sam hodao, na um mi je pao hadis Poslanika, savs u kojem je rekao: “Liječite svoje bolesne sadakom.“ (Džami’a es- Sagir od Sujutija), međutim kome ću dati sadaku ovako kasno, da nekom pokucam na vrata, ljudi će pomisliti da sam lud.
Kad sam haman bio odustao od te ideje, kad ulicom ide mačka, po njenom izgledu sam vidio da je gladna. Čim sam je ugledao, sjetio sam se hadisa Poslanika, savs, kad su ga ashabi, r.a. upitali: “Da li i u našoj stoki imamo nagradu?“, pa je Poslanik, savs odgovorio: “Da, svaki lijep odnos prema njima je dobro djelo.“ (Buharija i Muslim).
Ušao sam u kuću, iznio komadić mesa te je nahranio. Vratio sam se kući, dok sam zatvarao vrata, ugledao sam svoju ženu kako sjedi i čeka me. Rekla je da sjednem pored nje a onda mi je kazala: “Kad si izašao, malo sam zaspala i vidjela sam čudan san, sanjala sam kako šetam sa svojim sinom kad se iznenada pojavila ogormna crna ptica na nebu. Počela je kružiti iznad nas a onda je prešla u napad kako bi odnijela našeg sina. Naše dijete sam privila uz sebe i branila ga svom snagom, bila sam preplašena, nisam znala šta mi je činiti. Dok sam se borila, iznenada se pojavi mačka koje je napadala pticu i zadavala joj jake udarce, kad bi god ptica naleti, mačka bi je dočekala, sve dok se ptica ranjena nije povukla. Nakon toga sam se probudila.“
Samo sam se blago nasmijao i rekao joj: “Hajr si, ako Bog da, vidjela.“ Čim je svanulo, požurili smo do bolnice, kad smo tamo stigli, doktor nas je dočekao nasmijan, obavijestio nas je da je pred samu zoru temperatura se spustila na normalu i da je dječak otvorio oči i došao sebi. Allahu ekber, tako mi Allaha, nakon dva dana, naš sin se igrao normalno sa ostalom djecom, kao da nikad i nije bio bolestan. Ovo dok vam pričam, moj sin ima 17 godina i hafiz je Kur’ana, hvala Allahu, izučava šerijatsko pravo i već je aktivan kao vaiz u džamiji Ridvan u kojoj sam ja imam.“ Saudin Cokoja
