Razija Čolaković: Sada bih da se osvrnem na ovu zadnju kategoriju.
Kad kazem seljačine, ne mislim da su to ljudi koji zive na selu. Ne. Ljudi sa sela su za divljenja… Dostojanstveni, ponosni i radisni. To su seljaci. Ljudi za svaku pohvalu. I obicno seljaci budu najbolji ljudi. Ali seljačina? Znate li ko je seljačina?
Eh to je zatucani, primitivni i neotesani balvan kojem se čitav život sveo na: Uređenje tuđih života, sto ukljucuje donosenje suda o svemu i svima. Obično je seljačina seksisticki nastrojen, pa u svakom zivom bicu koje po je po prirodi zensko, vidi potencijalnu “robu za provoda”…
Seljačine imaju jos jednu posebnu “vrlinu”, vole da glume frajere po kafanama i u drustvu. Često metnu u dzep zadnjeg cenera, nek se nađe za piće, a kod kuće mu žena i djeca gladna žedna. Od svega seljačini je najdraze, onu što mu je djecu rodila, smatrati vlastitom robom, tj. robinjom. Pa mu zena za citav zivot vidi samo tri osobe: svoju mater, doktora i učiteljicu.
To joj je dozvoljena ruta, naravno uz njegovu pratnju. Seljačinu inače nista ne može fascinirati, lik sve zna. Od čuvanja ovaca do naučnofantastičnih misija u svijetu. Pitajte ga koliko je dva puta dva, uvjerit ce vas da je odgovor pet, jer ‘ta ti znas! Kad je on iš’o u školu, ti si vukao range po putevima.
Seljačina je inače najjači i najbolji kad popije. Ne pije taj puno, da se rita po podu. Jok. Nego dovoljno da zna sta radi, a sve pod folom: “Taj je pijan, ne zna on sta radi.” Ooo kako vas je zeznuo. Seljačina uvijek zna sta radi. Ali uvijek. Jedino sto seljačina ne zna, i čega nije svjestan je to da je SELJAČINA!
On hudnjak misli da je sav dunjaluk njegov, da ga svi vole, da je faca… I dok kompletno društvo trpi posljedice njegovog postojanja, seljačina uživa u jedinoj ulozi u svom zivotu. Seljačizmu.
R.R.
(Razija Razo) – Muhabet sa Razom
