Hadis od kojeg čovjeka jeza hvata jer su se po komentarima današnjih alima, Bošnjakinje u njemu prepoznale
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Smak svijeta sve dok čovjek ne bude prolazio pored kabura (groba) drugog čovjeka i bude govorio: – Kamo sreće da sam na njegovom mjestu.” (Muslim)
Allahova, dž.š., mudrost je učinila da će islamski ummet biti izložen raznim iskušenjima, smutnjama i fitnetlucima, da bi se otkrilo ono što je u ljudskim dušama. Allah, dž.š., zna šta je u ljudskim dušama prije nego ih stavi na kušnju, međutim kušnje razotkrivaju i pokazuju samim ljudima ono što je u njihovim dušama. Evo i druge malo opširnije predaje prethodnog hadisa:
Ebu Hurejre, r.a., koji veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, dunjaluka neće nestati sve dok čovjek ne dođe do nečijeg mezara, provalja se po njemu i rekne: -Kamo sreće da sam ja na mjestu vlasnika ovog kabura. Njega neće mučiti dug, nego iskušenja.” (Muslim)
U komentaru ovog hadisa se navodi: Ovim hadisom Allahov Poslanik, s.a.v.s., ilustrirao je kakva će sve čovjek iskušenja imati pred nastupanje Smaka svijeta. Dakle, toliko će nesnošljiva iskušenja i razorne smutnje biti da će čovjek više voljeti biti mrtav pod zemljom, nego živ na zemlji, a sve da bi se riješio tih belaja koji će ga satirati.
Zar mnoge majke iz Srebrenice i drugih gradova naše ranjene Bosne nisu nebrojeno puta ponavljale, da su voljele one biti ubijene, a da su njihova djeca sada živa?! To stanje je lijepo dočarao Abdullah ibn Mes’ud, r.a., koji je rekao o tome: “Doći će takvo vrijeme da bi ljudi kupili smrt kada bi je našli na prodaju!” (Komentar Muslima od Kurdića)
Da su iskušenja Allahova odredba u svim generacijama potvrđuje i ovaj kur’anski ajet u kojem Allah, dž.š., kaže: “Elif-lam-mim. Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: -Mi vjerujemo! i da u iskšenje neće biti dovedeni. A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah, doista, ukazao na one koji govore istinu i one koji lažu.” (sura El-Ankebut, 1-3)
Uzvišeni Allah, dž.š., je Svome miljeniku i Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., pokazao mnoge kušnje kojima će biti islamski ummet izložen, pa je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio ummet o tim iskušenjima kako bi se od njih što bolje zaštitili.
Poslanik, s.a.v.s., je naglasio da je od predznaka Sudnjeg dana pojavljivanje teških smutnji i kušnji u kojima se neće moći razaznati istina od neistine. Te će kušnje poljuljati iman (vjerovanje) kod ljudi pa će čovjek u tim smutnjama osvanuti kao vjernik a omrknuti kao nevjernik i omrknuti kao vjernik a osvanuti kao nevjernik. Kad god se pojavi neka kušnja reći će vjernik: ”Ovo je moja propast.” Zatim će ta kušnja proći pa će se pojaviti druga a vjernik će govoriti: ”Ovo je, ovo je…” i tako će ljudi prolaziti kroz kušnje sve do Kijametskog dana.
Iskušenja će biti prema jačini imana
Najveća iskušenja su doživljavali Allahovi poslanici, na šta ukazuje i naredni hadis u kojem Ebu Seid, r.a., kaže: “Ušao sam kod Poslanika, s.a.v.s., a njega je spopala groznica. Dotakao sam ga svojom rukom pa sam osjetio njegovu vrućinu van pokrivača. Rekao sam: -Kako ti je jaka groznica? On reče: -Nama (poslanicima) se umnogostručava iskušenje kao što nam se umnogostručava nagrada. Ja ga upitah: -Poslaniče, koji ljudi imaju najveće iskušenje? On reče: -Poslanici, a zatim dobri ljudi. Neko od njih će biti iskušan sa siromaštvom…a neko od njih se više raduje iskušenju nego što se neko od vas raduje blagostanju.” (Ibn Madže, sahih)
Sead ibn Ebu Vekkas, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Najteža iskušenja su imali vjerovjesnici, a zatim njima slični dobri i pobožni ljudi. Čovjek podnosi udarce i nevolje prema snazi svoga vjerovanja; ako mu je vjera čvrsta, iskušenje će biti teže, a ako mu je vjera slaba i površna, iskušenje će biti srazmjerno snazi njegova vjerovanja. Nevolje i iskušenja će pratiti čovjeka sve dok, hodajući po Zemlji, ne postane bezgriješan.” (Buhari i Ahmed)
Iskušenja kao garancija visokih deredža u Džennetu
Ponekada Allah Svoga roba izloži iskušenjima tako da mu nakon sabura u tim iskušenjima dodijeli posebno visoku deredžu u Džennetu.
U jednom predaji od Abdurrahmana ibn Zejda se prenosi da je Isa, a.s., imao svog pomoćnika i savjetnika. On je jednog dana krenuo na put, pa ga je napala divljač i pojela ga. Tada Isa, a.s., reče Allah, dž.š.,: -Gospodaru moj, on je bio moj pomoćnik i savjetnik u pozivanju u Tvoju vjeru, a Ti si odredio da ga pojede divljač? Tada Allah, dž.š., odgovori: –Tačno je, njemu je kod Mene bila zagarantovana visoka deredža, pa nisam našao među njegovim dobrim djelima ono što bi ga moglo podići do te deredže, te sam ga stavio na to iskušenje, kako bi zadobio tu visoku deredžu.” (Kurtubijev tefsir, 13/338)
Pored toga što je Poslanik, s.a.v.s., naveo vrijeme kada će ove kušnje nastupiti, također nam je pomenuo i pravac iz kojeg će doći iskušenja, a to je istok. Ibn Omer, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da na minberi kaže: ”Zaista će kušnje doći ovuda – pokazujući prema istoku – odakle se pojavljuje šejtanski rog.” (Buhari i Muslim)
Ibn Hadžer kaže da je prva kušnja koja je zadesila islamski ummet došla upravo sa istoka i ona je bila razlog razdora među muslimanima a to je ono što šejtan voli i čemu se veseli. Iz pravca istoka su se pojavile i većina frakcija kao što su: Havaridži, Šije, Rafidije, Kaderije, Džehmije, Mu’tezile i druge. Također su Tatari došli iz pravca istoka u sedmom vijeku po Hidžri i nanijeli velike štete, ubistva i belaje koji su pomenti u historijskim knjigama.
Poslanik, s.a.v.s., nas je uputio da od ovih kušnji tražimo utočište kod Allaha, dž.š., i također je s.a.v.s., naglasio da nema spasa od ovih kušnji osim u čvrstom vjerovanju u Allaha, dž.š., i Budući svijet i u privrženosti džema’atu-zajednici pravih muslimana – pa makar njihov broj bio i mali.
Poslanik, s.a.v.s. je rekao: “Kada vas pogodi kakva nesreća, tegoba, ili iskušenje, recite: Allahu Rabbuna, la šerike lehu! Allah je naš Gospodar, On nema druga! (Muslim)
„Sretan je onaj ko je udaljen od iskušenja i smutnji (u vrijeme nereda) i ko je stavljen na kušnju nesrećom, pa se strpi.“ (Ebu Davud)
Fuad Sedić
