Jače je uočljivo kod žena
Džinni, kao i većina ljudi žele ostaviti svoj trag i pohvaliti se drugim džinnima sa onim šta posjeduju i istaći se sa čime raspolažu.
Baš kao i ljudi, i džinni se služe tehnikom, mobitelima, društvenim mrežama; pronalaze potrebne podatke o ljudima i bihuzure ih, ako takvi nisu zaštićeni od Gospodara ljudi i džinna.
Nekako jako uočljivo je to kod mnogih žena koje na svojim profilima postavljaju slike preko aplikacije za mobitele, za imitiranje psećih, mačijih i lica drugih životinja u čijim se likovima džinni rado vide i prikazuju da bi imponirali onima u čijima su tijelima našli utočište ili na njih nasrću.
Takvi džinni rado dolaze i u snove: kao kerovi, mačke, lavovi, tigrovi, bikovi, lijepi i zgodni muškarci ili zanosne žene itd.
Isto tako nagovaraju osobe da nose odjeću koja imitira krzna životinja u kojima se džinni rado vide.
Ova konstatacija je plod dugogodišnje alalize ponašanja mnogih “pacijenata” različitog pola i starosne dobi.
Islamom su inače zabranjene slike psa i pokuđena je, ili čak haram odjeća u kojoj se muškarci, odnosno žene ističu u masi (otkrivaju avret) i upadljivi su u sredini u kojoj borave.
Pa, razmislimo! Allah je za svaku priliku dao išaret razumom obdarenima!
Pojašnjenje:
Ovakve analize i postove trpam jedino na svoj ahiretski konto, inšaAllah, i da sa braćom u Dinu podijelim iskustva kroz koja mi je moj Gospodar dozvolio da prođem. Većina knjiga naseg doba i tekstova na ovu temu su uglavnom prepiska prijašnjih generacija iako se džinnski svijet, koji s nama dijeli Objavu, razvija, napreduje i uči.
Možda su moji tekstovi odvažni i smjeli ili čudni ali nisu neutemeljeni niti puko lupetanje. Ja ovdje ne dijelim fetve već iskustva. Mogao bih to činiti s namrštenom minom i jako ozbiljnim licem ali mislim da malo humora raščereči monotomiju koja je danas svugdje prisutna.
Također, nije mi želja da uvrijedim nekog. Zašto? Nekoga nerviraju mala a nekog velika slova, nekog pravopis i gramatika. Svakom Šejtan došapne ono što želi čuti.
Mozda sam direktan jer ne tvrdim da je sve sihr ili urok; jer tvrditi da je nekom napravljen “sihr” , bez sigurnosti, u osnovi znači, prebaciti odgovornost na nekog trećeg, na džinne i sihirbaze, a ne na dotičnog, kako bi se ugodilo želji pogođenog ili deblje naplatila usluga učenja.
Upravo ovo rade neki neiskusni i neiskreni učači! Istina je, zapravo, da makar polovinu problema sami sebi navučemo, na što konstantno ukazujem i što iziskuje ličnu odgovornost svakog pojedinačno. Sihirbazi i džinni su veoma često postali samo izgovor za lično posrtanje, a dobar izgovor kod ljudi zlata vrijedi.
Autor: Fuad Abdullah Seferagić
