Mnogi musilmani ne znaju ove činjenice o Isau a.s.
Uzvišeni Allah, azze ve dželle, naredio je Džibrilu, alejhi selam, da udahne u Merjemin otvor haljine za vrat. Dah je sišao i Allahovom, azze ve dželle, dozvolom prodro do maternice gdje je On od njega stvorio dušu i život. Allah, azze ve dželle, je objasnio sam početak stvaranja Isa’a, alejhi selam, u slijedećem ajetu: ”A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.” (El-Enbija, 91) Zatim je Allah, azze ve dželle, objasnio da je udahnuće stiglo do maternice: ”I Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život …” (Et-tahrim, 12) Slijedeće riječi Uzvišenog Allaha upućuju da je Džibril, alejhi selam, bio taj koji je udahnuo, a on ništa ne čini bez dozvole i naredbe svog Stvoritelja: ”A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga“ – reče on – “ da ti poklonim dječaka čista!”(Merjem, 19)
Neki mufessiri (tumači Kur’ana) pisali su o periodu Merjemine trudnoće, pa kažu da je on trajao nekoliko trenutaka. Kur’anski i sunnetski tekstovi ne bave se ovim problemom, tako da nije jasno koliko je, zapravo, vremenski trajao taj period. Ako bismo prihvatili ovo njihovo mišljenje kao vjerodostojno, onda bi to bilo čudo i znak samo po sebi, tako da njeni savremenici mogu prihvatiti činjenicu da to nije bila uobičajena trudnoća na koju su žene prirodno predodređene, pa je poslije toga ne mogu optužiti za zinaluk (nemoralan čin), kao što su to rekli: ”O Merjema,” – rekoše oni, – “ učinila si nešto nečuveno!” (Merjem, 27) U onome što slijedi navest ćemo stavove dvojice istaknutih mufessira koji pojašnjavaju ovu problematiku.
Prvi je Ibn-Kesir, radijjallahu anhu, jedan od najpoznatijih klasičnih tumača Kur’ana, a drugi je naš savremenik Šenkiti, rahmetullahi alejhi. Ibn-Kesir u svome tefsiru kaže: ”Mufessiri su se razišli o pitanju perioda trudnoće Merjeme sa Isaom, alejhi selam Ono što je poznato od većine učenjaka jeste stav da je period trudnoće bio devet mjeseci… Od Ibn-Džurejdža se prenosi da je rekao: Obavijestio me je Mugire b. Utbe b. Abdullah Sekafijj kako je čuo Ibn-Abbasa, radijjallahu anhu, gdje je bio upitan za period trudnoće Merjeme, radijjallahu anhu Ibn-Abbas, radijjallahu anhu, je odgovorio: `To je trajalo toliko koliko je bilo dovoljno da zanese i rodi.` Ovo je neobično i čudno mišljenje, kao da je uzeto iz vanjskog smisla riječi Uzvišenog Allaha: `I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. `Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!` – uzviknu ona.` (Merjem, 22-23)
Veznik fa koji je došao u ovom ajetu, iako, u ovom slučaju, ima značenje (tada, potom, nakon toga, iza), ipak to se značenje treba shvatiti shodno drugim okolnostima, kao što Uzvišeni Allah kaže: `Mi smo, zaista, čovjeka od zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli…’ (El-Mu’minun, 12-14) Fa koje je došlo i u ovom ajetu nosi isto značenje, ali taj slijed nije istovremen. Buharija i Muslim prenose u svojim Sahihima da je između svaka dva razdoblja koji su spomenuti u prethodnom ajetu, period od četrdeset dana.” (Buharija, 3208, Muslim, 2643)
Allah azze ve dželle kaže: `Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni?` (El-Hadždž, 63) Pretežno mišljenje, a Allah, azze ve dželle, sve može, jeste da je Merjem nosila Isa’a, alejhi selam, isti period koji inače žene provedu u nošenju svoga djeteta. Kada je Merjem osjetila i primijetila od svog naroda optužbe i sumnje, povukla se na udaljeno mjesto kako bi bila van domašaja njihovih pogleda… Povukla se od ljudi i uzela jedan zastor da se od njih zakloni, kako je niko ne bi vidio, niti bi ona koga vidjela.“ (Ibn-Kesir, Tefsirul-Kur’anil-`Azim, 3/ 122)
Šejh Šenkiti u svom tefsiru kaže slijedeće: ”Mišljenja učenjaka o pitanju dužine perioda trudnoće Merjeme sa Isa’om, alejhi selam, prije nego ga je donijela na ovaj svijet, nećemo spominjati zbog nepostojanja bilo kakvog argumenta koji bi podržao neko od tih mišljenja. Najjače mišljenje jeste da je period njene trudnoće identičan trudnoći drugih žena, iako je sam čin stvaranja Isa’a, alejhi selam, bio mu’džiza i neuobičajen. Allah, azze ve dželle, najbolje zna! “ (Tefsir Advaul-bejan 4/264) Neke neznalice uzimajući kao argument riječi Uzvišenog Allaha: `… u njoj život udahnusmo …` (El-Anbija, 91) “ … i u nj udahnem dušu ..” (El-Hidžr, 29) tvrde da je Isa, alejhi selam, dio Božanskog Duha! Imam Ibn-Kajjim, radijjallahu anhu, objašnjavajući neispravnost ovoga argumenta, navodi slijedeće: ”Što se tiče njihovog argumenta i riječi Allaha, azze ve dželle: `… i u nj udahnem dušu …` i pripisivanja te duše Allahu azze ve dželle, moramo znati da odrednice koje se dodaju Allahu, azze ve dželle, dijelimo na dvije vrste: –
Atributi koji ne mogu opstojati sami po sebi, kao što su znanje, moć i snaga, govor, sluh, vid… Odrednica u ovom slučaju znači dodavanje atributa imenu koje ima taj atribut. Allahovo, azze ve dželle, znanje, govor, volja, moć i život Njegovi su atributi koji nisu stvoreni, a tako je i sa Njegovim licem i rukom. – Vezivanje uz Allaha stvari odvojenih od Njega, kao što je kuća, deva, rob, Poslanik, duša i sl. Odrednica u ovom slučaju znači dodavanje stvorenog njegovom Stvoritelju. Ove odrednice ukazuju na ekskluzivnost i počast sa kojom se određeno ime odlikuje i izdvaja od drugih, kao što je Allahova, azze ve dželle, kuća (Kaba, džamija), iako su sve kuće u Njegovom posjedu.
Isti slučaj je i sa Allahovom, azze ve dželle, devom (koja se spominje u Kur’anu), iako su sve deve u Njegovom posjedu i Njegova stvorenja. Ovo vezivanje za Njega (za Njegov uluhijjet – božanstvenost) ukazuje na Njegovu ljubav prema dotičnoj stvari, na počast i posebnost, za razliku od uopćenog pripisivanja Njemu (Njegovom rububijjetu – gospodarstvu) koje ukazuje na Njegovo stvaranje dotične stvari. Uopćeno pripisivanje ukazuje na stvaranje, a posebno ukazuje na odabir i davanje prednosti.
Allah, azze ve dželle, stvara šta hoće i On odabire od onoga što stvara, kao što Allah, dž. š., kaže: ”Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira ..” (El-Kasas, 68) Pripisivanje duše Allahu, azze ve dželle, u ovom slučaju je posebno, a ne općenito ili iz domena pripisivanja atributa. Dobro razmotri ovaj momenat, pošto će te, u slučaju da ga pravilno shvatiš, sačuvati od mnogih zabluda u koje su mnogi ljudi zapali!“ (Vidi više u djelu Ruh, 154 – 155) Zaključimo Opis Isa’a, alejhi selam, da je on ruhullah (Allahov ruh), smatra se posebnošću i počasti koju je zaslužio Isa, alejhi selam Ovo pripisivanje riječi ruh (duša) Allahovom, azze ve dželle, imenu ne potpada pod pripisivanje atributa imenu koje ga ima, kao što je Allahova, azze ve dželle, ruka, Allahovo, azze ve dželle, lice, nego potpada pod kategoriju pripisivanja stvorenja njegovom Stvoritelju.
Tako se Ka’ba opisuje da je ona Allahova, azze ve dželle, kuća, a takav slučaj je i sa mu’džizom koja je data Salihu, alejhi selam, koja je nazvana Allahovom, azze ve dželle, devom. Allah, azze ve dželle, najbolje zna!
Odgovori o islamskom vjerovanju – Muhammed Salih Munedždžid
Priprema i obrada: Safet Suljić Fakultet Šerijatskih Nauka
ISLAMSKI UNIVERZITET U RIYADU
