Nudžejma Softić: Snovi su ostvarivi!

1051 0
Preporuči tekst

Ona je inspiracija mnogima…

Lektorica, altetičarka, predsjednica udruženja “Trčanje i to” i inspiracija mnogim ljudima govori za IKRE Magazin…

Naslovna fotografija: Aida Redžepagić

Koje tri karakteristike Vas najbolje opisuju?

Sebe bih opisala prije svega kao upornu osobu, koja nalazi rješenja a ne prepreke. Znam improvizirati i ne padam čim se nešto ne desi onako kako nisam očekivala, prosto iz toga izvučem najbolje i pomislim da je tako iz nekog razloga trebalo biti. Prilagodim se novonastaloj situaciji i brzo postavljam nove ciljeve. Samomotivaciju bih odabrala kao svoju najbolju vještinu.

Image may contain: 1 person
Foto: Aida Redžepagić

Jeste li naučili nešto više o sebi kroz trčanje?

Trčanje je zaista najbolji način da o sebi naučimo mnogo i da shvatimo kako je naš kapacitet mnogo veći nego što smo ikad mogli i pomisliti. Ja sam se, prije svega, naučila strpljenju. Od trčanja dobijem tačno onoliko koliko uložim. Ako treniram redovno i predano, strpljivo, na cilju ću dobiti rezultat za koji sam trenirala. Ako budem preskakala treninge i druge upute, to će se također vidjeti na rezultatu. Nema prečice i nema fejkanja. Dobijete onoliko koliko uložite. Uvijek sam mislila da sam po prirodi nestrpljiva, a kroz trčanje sam vidjela da imam mnogo više strpljenja nego što sam mislila.

Foto: Aida Redžepagić

Osim toga, trčanje me naučilo da svaki sport može biti grupni sport ukoliko to želite. Kao osoba koja voli ljude i društvo, naučila sam da je postići lični rekord na nekoj trci jako lijepo, ali da je mnogo mnogo ljepše nekog pripremiti za njegovu prvu trku i proći s tom osobom kroz cilj li je tamo dočekati. Naučilo me da što više dajem više i dobijam.

Foto: Aida Redžepagić

U biti kroz trčanje sam naučila da mi je život svaki put kad izađem na trening ili odem na trku bogatiji za još jedno divno saznanje o svijetu oko sebe ili o sebi samoj. Jednostavno me čini sretnom, ispunjenom i osobom koja samopouzdanja ima više nego ikad.

Prema statistikama, djevojčice, djevojke i žene sve manje sudjeluju u sportu i uopšte fizičkim aktivnostima, što već jeste i tek će biti ozbiljan problem za društvo. Šta mislite da je uzrok tome i kako to možemo promijeniti?

Nisam upoznata sa tim statistikama i uopće se ne bih složila s tom tvrdnjom. Znamo kroz šta su žene u sportu prolazile kroz historiju i kako se u skoro svakoj disciplini morala pojaviti jedna hrabra žena koja će probiti led i koja neće mariti za to šta o njoj govori društvo. One su bile uporne u svojim naumima i tako su stvarale historiju, možda i nesvjesne toga da je baš njihova žrtva otvorila vrata mnogim drugima da krenu njihovim putem, bez prepreka koje su one imale.

Image may contain: 1 person

Svjedočim tome da je u svim sportovima danas sve više i više žena, da postižu rezultate skoro iste ili čak i bolje u generalnom poretku nego muškarci. Nedavno je održan „World marathon challenge“, gdje je u generalnom poretku nakon 7 istrčanih maratona na 7 kontinenata prva žena imala u prosjeku bolje maratonsko vrijeme nego prvi muškarac. To se ne dešava često, ali se dešava i ja sam jako sretna zbog toga. Na maratonskim i drugim trkačkim eventima sve je više žena, a mi kroz svoju trkačku zajednicu „Trčanje i to“ i preko svog GREEN LAKE BH triatlona radimo da tome da ih što više uvedemo i u triatlon, da pokažemo da ne postoje starosne granice i da nikad nije kasno početi. Neka žena u sport uđe kao tinejdžerka, druga kad rodi djecu i kad ona odrastu, nema pravila i ne treba da ih bude. Sport je za svakoga i svi imaju pravo da uživaju u njegovim blagodatima.

Image may contain: 8 people, people smiling, outdoor
Foto: Aida Redžepagić

Šta je, po Vašem mišljenju, najvažnije za nekoga ko se počinje baviti upravo trčanjem? Možda čak i u kasnijoj životnoj dobi…

Za nekog ko se tek počinje baviti trčanjem najbitnije je da trčanje zavoli – da trening bude lagan, da ima pratnju koja ga opušta i savjetuje o načinu trčanja, tenama, suplementima i sličnim stvarima koje pomažu, da nauči osnove i da od prvog treninga trčanja počne raditi i treninge snage, kako bi se mogućnost povrede spriječila u startu. Ako trčanje ne doživite kao zabavu i nešto što vas čini sretnim, teško da će vas išta drugo zadržati u njemu. I ja sam počinjala trčati sama pa me to u ovom sportu nije zadržalo, jer nisam znala kako trčati. To su bile vrlo kratke prebrze dionice koje bi me toliko brzo izmorile da bih još brže odustajala. Ono što me u trčanju zadržalo su ljudi koji su to sve već prošli prije mene i koji su me naučili kako se to radi.

Prošla je skoro godina dana od premijere filma „Kuća male zvijezde“ koji smo svi pomno ispratili kako na velikom platnu, tako i kroz medije. Kako gledate na taj film iz ove perspektive i šta on za Vas danas znači?

Iako je bilo momenata kad mi je snimanja bilo jako teško uklopiti s obavezama, još više je bilo momenata koje ću zaista pamtiti do kraja života. Ekipa koja je snimala film postala je moja druga porodica koja je sa mnom dijelila neke od najtežih i neke od najljepših momenata mog života. Kad mi se autorica filma Slađana Lučić javila sa željom da snimamo moje aktivnosti, nisam mogla ni sanjati da ću evo nekoliko godina poslije biti najsretnija žena na svijetu što sam na to pristala.

Plakat iz filma “Little Star Rising”

Film „Little Star Rising“ je prava antologija emocija, odsrastanja, ljubavi prema životu i svemu što nosi. To je film o kreiranju ličnog odnosa prema surovom svijetu oko nas, koji reakciju, često negativnu, ima na sve što napravimo. I koliko god je lična, toliko je ova priča univerzalna i ja sam najsretnija što je reakcija skoro sviju koji pogledaju film ista – i ja želim da se borim sa svojim strahovima i želim svoje želje početi ispunjavati sad i odmah. Život je prilično kratak, prekratak da bismo čekali da se sve okolnosti poslože pa da počnemo sebe stavljati na pravo mjesto.

Kadar iz filma “Little Star Rising”

Da li vidite sebe kao nekog ko uzor nekog današnjoj omladini i koji savjet biste dali Nudžejmi prije 10 godina?

Ako je tako, ja sam sretna. Možda nisam najbolji primjer, možda mnogo stvari ne radim ili nisam radila kako treba, možda je nešto moglo bezbolnije i bez manje blokiranja, ali borim se da ne stanem i ne odustanem, borim se za svoje snove, usput učim, treniram, radim, nastojim vrlo često obradovati ljude oko sebe, održati trkačku zajednicu koju vodim i činiti ljude sretnim.

Image result for nudzejma softic

U tom smislu svima to želim od srca, tu upornost i to neodustajanje, te snove koje vam je neugodno reći ljudima oko vas jer ih sigurno neće shvatiti. Želim vam to uvjerenje koje ja imam da su snovi ostvarivi i da ih treba ostvarivati. Te stvari pokupite od mene i bit će mi drago što sam vam uzor. U smislu načina kako sam do toga došla, tu eksperimentirajte i tražite onaj koji najviše odgovara vama, ali neka vam vaš konačni cilj uvijek bude jasan. Napišite konkretne korake kako doći do njih i bacite se na posao, niko ih drugi neće ispuniti za vas.

Foto: Dražen Kokorić/Magazin Story

Nudžejmi od prije deset godina pokušala bih nekako utufiti u glavu da ne čita komentare na članke niti komentare igdje, da se fokusira na svoj cilj i na njegovo ostvarenje. Pokušala bih joj objasniti da je većini komentara anonimusa na društvenim mrežama mjesto tamo gdje su u glavnom i nastali – na wc šolji.

Divna ste inspiracija mnogim muslimankama, ali i pripadnicama drugih religija. Ostvarena, moderna, a opet tradicionalna žena. Kako Islam vidi ženu i šta to lično Vama predstavlja?

Lično i na osnovu onoga što ja znam, smatram da islam ženu vidi kao sposobnu društvenu jedinku, nezavisnu, koja zna šta želi i šta radi, koja učestvuje u društvenim tokovima i kreiranju svoje životne okoline. Jako mi smeta kad se pogrešno predstavlja da je žena u islamu nesposobna jadnica koja ne bi znala postojati niti živjeti bez oca, muža ili neke druge muške jedinke. Hazreti Hatidža nije bila takva, naprotiv, ona nam je pravi primjer kako bi jedna žena muslimanka trebala živjeti. Tu, naravno, ne želim potcijeniti ulogu muža i drugih članova porodice. Ključ je u balansu, nadopunjavanju, suživotu, pomaganju i podržavanju.

Image may contain: 1 person, closeup
Foto: Aida Redžepagić

Šta Vam je bilo najteže, ali istovremeno oslobađajuće u životu?

Moj prvi Ironman 70.3 triatlon, koji i pored velikih priprema nisam uspjela završiti, bio je najteži ali i najljepši momenat koji je moj život usmjerio u jednom potpuno drugom pravcu. Tih dana doživljavala sam veliku borbu sa samom sobom, sa zlim jezicima, sa lošim komentarima. To je bio momenat kad se raščistila lista mojih prijatelja, od kojih su mnogi tada pokazali da to ustvari nikad nisu ni bili. Tada sam posložila prioritete, fokusirala se na sebe, nastavila s treninzima i za mjesec dana to takmičenje i završila u Puli. U cilju sam se jako isplakala i izbacila iz sebe svu težinu koja mi se nakupila i prije toga i posebno u tih mjesec dana. Od tada osjećam da sam se oslobodila svakog tereta u tom smislu šta će drugi misliti o meni, jer ti drugi i danas ostavljaju iste komentare, a gdje sam ja pet godina poslije?

Image result for nudzejma softic triatlon
Kadar iz filma “Little Star Rising”

Na prikazivanjima filma o sebi, koji mijenja živote ljudima širom svijeta. Naravno da mi imponuje i naravno da sam ponosna.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

Već punih osam godina radim kao lektorica na Al Jazeeri Balkans, na televiziji koja radi i kad su praznici i kad su vikendi i uvijek. To znači da radim u smjenama, tako da sve moje ostale aktivnosti zavise od rasporeda na poslu. Smjena mi obično traje od 12 do 20 h. Svaki dan počinje najprije doručkom, a onda moj muž i ja imamo svoj ritual – zajedničku kafu, koja je naš momenat tokom dana koji nam jako nedostaje ako ga ne ispunimo.

Foto: Dražen Kokorić/Magazin Story

Zavisno od plana treninga taj dan, nekad ga imam i prije i poslije posla, a nekad samo poslije posla. Tu uklapamo plivanje, vožnju bicikla, treninge snage i naše zajedničke treninge trčanja s grupom „Trčanje i to“. Poslije treninga s grupom obično imamo zajedničku kafu, pa idemo kući da se družimo s mačkom Sakibom, koji je s nama šest mjeseci i koji je najljepši mačak na svijetu. Osim tih nekih standardnih aktivnosti, Jasmin i ja, ali i naša ekipa volimo otići u kino ili pogledati neki film kući, često organizujemo druženja, večeri Una, karaoke show, večere i razne proslave svega što nas čini sretnim.

Image result for nudzejma softic
Foto: Amina Alađuz-Logomira

U sve to obavezno i redovno ubacujemo posjete roditeljima i užoj porodici, jer uloga kćerke ali i tetke nikako ne smije ostati zanemarena. Kad dođe do Ironmana, oni su moja najveća snaga u svemu što radim, a ja se nadam da sam njima dobar primjer.

ikremagazin


Preporuči tekst

Related Post

Zavidio bih Sandžaklijama

Posted by - 26/03/2019 0
Preporuči tekstAko bi kome zavidio onda bi zavidio Sandžaklijama !!! Uspjeh IZ u Srbiji (Sandžaku) evidentna je stvar, koju može…