Šta je sve u ratu radio Dragan Čović kao direktor mostarskog Sokola
“Slobodna Bosna” je objavila tekst potkrijepljen dokumentima o tijesnoj sprezi Dragana Čovića i Slobodana Praljka tokom rata u Mostaru. Tekst na našem portalu objavljen je u vrijeme kada je aktuelni lider HDZ-a BH na neizravan način opstruirao zahtjev za Reviziju tužbe BiH protiv Srbije za počinjeni genocid u BiH.
Danas nam se ovaj tekst čini aktuelnijim i značajnijim nego u vrijeme kada je objavljen.
Svoje odbijanje da kao član Predsjedništva iz hrvatskog naroda podrži pokretanje reviziju presude u tužbi BiH protiv Srbije za genocid, Dragan Čović je nastojao opravdati riječima da bi u slučaju osuđujuće presude za šestoricu funkcionera Herceg Bosne, do koje je on istakao da vjeruje kako neće doći, „Bošnjaci“ iskoristili priliku da po istom osnovu tuže i Republiku Hrvatsku.
Prema svemu sudeći nije sasvim slučajno što Dragan Čović svoje odbijanje da podrži reviziju presude protiv Srbije i time utvrđivanje pune istine o zločinima tokom rata u BiH i odgovornosti Srbije za njih, stavlja u kontekst moguće tužbe protiv Hrvatske i s tim u vezi presude tzv. hercegbosanskoj šestorci. Naime, iza brige za interese susjedne države i sudbinu bivših funkcionera paradržave Herceg-Bosne optužene za udruženi zločinački poduhvat, vrlo je moguće da stoje Čovićevi posve lični motivi i strah. Naime, od presude „hercegobosanskoj šestorci“ najdirektnije bi mogla zavisiti i dalja sudbina samog Dragana Čovića.
Tokom ratnog perioda kao osoba bliska političkom i vojnom rukovodstvu tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Dragan Čović obnašao je dužnost direktora mostarskog Sokola. Bosna u posjedu je dokumenta u kojem potpisani direktor „Sokola“ Dragan Čović od bivšeg generala HVO-a i haškog optuženika Slobodana Praljka zahtijeva da mu za potrebe firme obezbijedi zatvorenike kao radnu snagu.
„Molimo vas nam za potrebe ZI „SOKO“ Mostar omogućite izuzimanje deset (10) zatvorenika s ciljem obavljanja određenih poslova/ podizanje i postavljanje zaštitne ograde oko ZI SOKO“, navodi se u molbi koju je Čović uputio Slobodanu Praljku.
Ova molba još jednom govori u prilog onome o čemu se u javnosti već dugo špekuliše – da je Čović tokom rata u BiH uz podršku rukovodstva Herceg-Bosne u Sokolu korisito radnu snagu zatočenih Bošnjaka iz zloglasnog logora Heliodrom. Podsjetimo da optužnica protiv hercebosanske šestorke, koja je prvostepeno osuđena na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog sadrži i zločine počinjene u koncentraconim logorima širom tzv. Herceg-Bosne. Vijeće je zaključilo da su u svim zarobljeničkim centrima na području “Herceg-Bosne” zarobljenici bili pothranjeni, higijenski uvjeti su bili očajni, medicinske njege nije bilo… Posebno teški uvjeti su bili u samicama u logorima Heliodrom i Dretelj. Pripadnici HVO-a su zarobljenike redovno tukli i izlagali ogromnim patnjama. Zarobljenici su morali pojesti obrok u svega nekoliko sekundi u logoru Heliodrom. Ako im to ne bi pošlo za rukom, bili su kažnjavani; morali su se polugoli valjati po usijanom asfaltu. Jedan od zarobljenika je natjeran da poliže svoju krv, “kako balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji”, pročitao je sudac Antonetti zaključak Vijeća tokom izricanja prvostepene presude hercegbosanskoj šestorci.
Budućnost će pokazati da li će zbog mogućnosti da je i sam bio dio mreže koja je iskorištavala i zloupotrebljavala bespravno zatočene Bošnjake, i Dragan Čović postati predmetom istrage nadležnih pravosudnih institucija. Prema Krivičnom zakonu BiH prinudni rad kao zločin protiv civilinog stanovništva definisan je članom 173. i za njega je predviđena kazna od najmanje deset godina zatvora, dok je za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika prema članu 175. također predviđena kazna od najmanje deset godina.
bosniaksinfo
