Koliko turbeta zarade novca na godišnjem nivou?
Korist od para, koje se ubacuju radi ispunjenja želje od strane mrtvog ili da se on zalaže kod Allaha za tvoju želju, imaju samo oni u čijem je posjedu taj grob/mezar ili turbe. Tako da je to jedan vidi biznisa a ne utemeljena vjerska praksa; čak, štaviše, upućivanje dove umrlom (ili bilo kom drugom mimo Allahu) izvodi čovjeka iz islama i to je grijeh kojeg Allah ne oprašta.
Ovo turbe ima godišnje zarade oko 12 hiljada konvertibilnih maraka, što je jedna dobra plata u Bosni i Hercegovini. Ima i onih na kojima se daleko više zarađuje. Tamo gdje narod slabije poznaje vjeru ili su praznovjerni ovakve devijacije sve više se šire i opstaju. Opstanak ove prakse brane samo neuki i oni koji imaju ličnu korist od toga.
Kada je spomenuto da se ovaj mezar izmjesti iz džamije, osoba zadužena za njega je rekla: “Nije problem ako ćeš ti osigurati godišnji priliv novca koji je donosilo turbe.” Eto, 12 hiljada godišnje i riješen problem.
Da bi se dobila dozvola za turbe potrebno je:
– da je mezar star makar 100 godina,
– da se ne zna o kome se radi,
– da je priča o umrlom mistificirana,
– proglasiti umrlog svetim čovjekom/evlijom.
Zagarantovana zarada; eto naivnih i neukih a sa njima i pare.
Subhanallah, niko ne može znati na dunjaluku svoj niti tuđi status kod Allaha dok mu to poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne potvrdi; pošto je on, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, nakon njegove smrti niko ne može garantovati ni za koga. Zar pored Allaha nekome drugom dove upućivati?!
Abdullah Mujić, prof.
_______________________
SANDŽAČKI ALIMI O TURBETIMA
“Turbeta su se pretvorila u idole. Muslimani se ponašaju prema njima isto onako kako se ponašaju idolopoklonici prema svojim idolima. Obožavajući ih, njima se obraćaju, moleći im se traže od njih ispunjenje svojih želja i vjeruju da im oni mogu želju uslišati. Upravo traže od njih ono što se traži samo od Boga. Obraćaju se turbetima isto onako kao što su se mušrici u predislamsko doba obraćali kumirima, idolima.
I što je još gore, niko, ni ulema, ni Emir, ni vezir, ni vladar ne diže u ime islama svoga glasa, da bi osudio ovo opasno zlo i ovu idolatriju. Ovi obožavatelji grobova idu tako daleko, da više drže do svog šejha i evlije ili groba nekog dobrog, nego do samoga Boga.”
VEHBIJA ef. HODŽIĆ (umro u N. Pazaru 1977. god.), rahmetullahi alejhi, u svom radu „Sujevjerje – ostaci mnogoboštva (širka)“, koji je objavljen u GLASNIK-u VIS XXX, br. 7-8 (str. 303-308), kao i u Takvimu 1967 god. (str. 104-107).
Kada bi danas neko napisao i objavio ovakav govor, bez sumnje bi automatski bio proglašen ‘vehabijom’ i neko ko ruši našu tradiciju.
Mr. Elvedin Pezić
